“Homoljska frula” kao jedinstven Sabor frulaša i dudučara u žagubičkom selu Osanica

Ljubitelji tradicionalnog i etno zvuka mogu da se upoznaju sa autentičnom kulturom homoljskog kraja u selu Osanica, u okolini Žagubice. Pod pokroviteljstvom ove Opštine, svake godine od 2011. tradicionalno se održava Sabor frulaša i dudučara “Homoljska frula”.

Sabor neguje kulturu i običaje naroda sa područja homoljske kotline, kao i umeće sviranja tradicionalnih muzičkih instrumenta.

U organizaciji Turističke organizacije Žagubica Sabor se održava u maju, takmičarskog je karaktera u kategoriji dece i odraslih na drvenim duvačkim instrumentima - fruli i duduku.

frula 1
FOTO: Turistička organizacija Žagubica

Šta se može videti i doživeti na Saboru

Početak manifestacije “Homoljska frula“ se tradicionalno obeležava defileom takmičara i kulturno umetničkih društava kroz centar naselja, kada se mogu videti deca i odrasli u narodnoj nošnji. Nakon toga slede takmičarski i revijalni deo manifestacije, koji se obično održavaju u osaničkom Domu kulture.

U kulturno-umetničkom delu programa iz godine u godinu nastupa sve više društava koji dolaze iz okolnih sela i zaselaka - Porodina, Stamnice, Neresnice, Petrovca i Jasikova, ali i kulturno-umetnička društva žagubičke opštine iz Krepoljina, Osanice i Laznice. Nije neuobičajeno da nastupaju i društva iz drugih zemalja, koja ovde predstavljaju svoje nasleđe lokalnoj publici.

Takmičarski deo programa organizovan je u pet kategorija, sa akcentom na takmičenje dece do 12 godina, zatim od 12 do 16 godina na fruli i kategoriju mladih dudučara. Za odrasle učesnike predviđeno je takmičenje u sviranju frule i duduka. Stručni žiri dodeljuje nagrade u kategorijama juniora i seniora frulaša i u kategoriji dudučara, a daju se i nagrade za najbolji duet i sveukupnog pobednika festivala.

Osim muzičkog i igračko-folklornog dela, ova manifestacija posetiocima obično nudi i vašar na kome se prodaju suveniri - ručni i etno radovi koji su odraz tradicije regiona. Na štandovima se mogu naći i neki od domaćih proizvoda, poput meda, alkoholnih pića i sličnih đakonija.

Često se na manifestaciji mogu videti i etnomuzikolozi i drugi stručnjaci za muziku i turizam, koji održavaju tribine i okrugle stolove na temu značaja lokalnog kulturnog nasleđa.

Duvački instrument koji ima još jedno značenje

Duduk je reč turskog porekla koja označava duvački instrument, onakav kakav se može čuti i u žagubičkoj Osanici. Sličan je fruli ili sviralu. Međutim, mnogo poznatije značenje ove reči je - neznalica, budala ili sličan pogrdni naziv za neupućenog čoveka.

Može se koristiti i za osobu koja je neradnik ili lenjivac, objašnjavaju etnolozi, kao i da nije neuobičajeno da se po instrumentima - duvačkim ili udaračkim, označavaju negativne osobine kod ljudi. Razlog ovakvim prenesenim značenjima je u tome što su prosta svirala poput duduka zapravo šuplja, pa se istim nazivom označavaju “prazne glave”. 

Jermenski duduk je na UNESKO listi nematerijalnog kulturnog nasleđa, a ima ga i u mnogim drugim zemljama - Bugarskoj, Makedoniji, Gruziji, Rusiji, Azerbejdžanu. U Srbiji se svira pretežno u istočnom delu zemlje i uglavnom ga sviraju Vlasi, mada je uobičajen i kod Srba.

Ukusi Homolja za potpuni doživljaj tradicije istoka Srbije

Tokom trajanja manifestacije “Homoljska frula” posetioci mogu degustirati i potpuno autentične kulinarske specijalitete homoljskog kraja, čiji su svojevrsni zaštitni znak suve čobanske pite, kuvana jagnjetina u mleku i na ražnju, sušeno meso od divlje svinje, homoljski kačamak i drugo.

Homoljski sir ima zaštićeno geografsko poreklo od 1997. godine, sadrži veliki procenat masnoće, slaniji je od drugih, oštrog je ukusa i mirisa. Najčešće se jede uz vruć kačamak, ali može biti dodatak raznim salatama i prilog jelima.

Specijalitet ovog kraja svakako je vlaški žuti kačamak sa sušenom slaninom i vrganjima. U staro vreme kačamak se u Homolju pripremao povodom seoskih slava i zavetina, a pojedini siromašni seljani nadničili su za dnevnicu od jednog kilograma belog kukuruznog brašna. Nekada se kuvao u tučanom bakraču ili u dubljoj šerpi. Skuvani kačamak bi se odvajao od šerpe na drveni lopar. I danas se, kao i nekada, seče u komade koncem ili drvenim nožem. Jede se uz ovčiji ili kravlji sir i meša sa mlekom.

Žagubica je kraj poznat i po bagremovom medu i rakiji travarici „Homoljskoj zdravici“ (prirodna šljivova prepečenica oplemenjena sa 14 lekovitih biljaka). Homoljski med prvi je proizvod u Srbiji, koji od 2008. godine ima zaštićeno poreklo na nacionalnom, a od 2010. na međunarodnom nivou.

Vrelo_reke_Mlave
FOTO: Vrelo reke Mlave, Zoran Cvetković

Žagubica i njene prirodne lepote

Žagubica je sedište istoimene opštine na istoku Srbije i spada među najstarija homoljska naselja. Okružena je planinama Gornjak, Beljanica, Crni vrh i Homoljskim planinama, a sama varoš je smeštena u ravnici i krasi je prelepa okolina sa brojnim kulturno-istorijskim i prirodnim spomenicima.

Najlepša turistička atrakcija ovog kraja leži u jugoistočnom delu Žagubice. U pitanju je vrelo Mlave, hidrološki spomenik prirode koji se nalazi na obodu naselja. Vrelo ima plavo-zelenu boju vode koja se skoro nikada ne muti, dok temperatura i u najtoplijm danima iznosi do 11 stepeni celzijusa. Nalazi se na 314 kilometara nadmorske visine, a voda izvire u ključevima, na stranama i dnu basena.

vlaski kacamak
Vlaški kačamak

Za više detalja o Saboru frulaša i dudučara, ali i svim znamenitostima Žagubice i Homolja može se kontaktirati i Turistička organizacija Žagubice.

*Tekst je prvobitno objavljen 05.05.2022., nakon čega je dopunjen aktuelnim podacima.

Podeli