Neobična beogradska udruženja 30-ih | Staro(beo)gradske priče

Period između dva svetska rata u Beogradu smatra se zlatnim periodom srpske prestonice. Na krilima pobede i obnove zemlje nakon Velikog rata urbani, kulturni i prosvetni razvoj beogradske čaršije doživeo je vrhunac tokom 30-ih godina prošlog veka. Pretežno zahvaljujući umetnicima i naučnicima, evropske vrednosti i različiti civilizacijski trendovi pristizali su postepeno i u Kraljevinu Jugoslaviju, odnosno njen glavni grad.

Jedan od brojnih pokazatelja ubrzanog razvoja beogradskog društva ogledao se i u osnivanju sve većeg broja građanskih udruženja, koja su za cilj imala unapređenje privrednog, kulturnog ili društvenog statusa svojih članova, odnosno njihovih poslova ili interesovanja.

Pre toga u Beogradu su postojala različita zanatlijska udruženja – abadžija, berbera, voskara i lecedera, dimničara, jorgandžija i terzija, kazandžija, majstora za pranje i glačanje rublja, kovača i kolara, kožara, četkara, korpara i strugara i ostalih majstora tradicionalnih zanata.

Ali, kako se evropski duh useljavao u Beograd, tako su i žitelji prestonice počeli da osnivaju udruženja čije su misije bile sasvim različite – od podizanja svesti o pojedinim društvenim problemima, preko zavičajnih udruženja, do potrebe za rešavanjem praktičnih problema udruživanjem.

Među brojnim beogradskim udruženjima i savezima, izdvajamo neka neobična, koja su 30-ih godina bila popularna među Beograđanima.

Udruženje bivših đaka francuskih škola

Početak 20. veka obeležen je promenom kursa u spoljnoj politici Kraljevine Srbije koja se umesto Austrougarskoj, sve više okretala Francuskoj i Rusiji kao saveznicima. Snažne srpsko-francuske veze su potvrđene tokom i po završetku Velikog rata, kada je veliki broj srpskih đaka dobio priliku da obrazovanje stiče na prestižnim francuskim univerzitetima. Takozvani „francuski đaci“ činili su potom gro srpske inteligencije tokom 20-ih i 30-ih godina prošlog veka. Njihovo udruženje bilo je smešteno u tadašnjem Ratničkom domu, a današnjem Domu vojske. Predsednik ovog udruženja bio je univerzitetski profesor Ivan Đaja.

Udruženje blizanaca u Jugoslaviji

Ovo simpatično udruženje nastalo je po uzoru na slična u Evropi, sa ciljem da okupi što veći broj blizanaca u Kraljevini Jugoslaviji, radi razmene iskustava i proučavanja genetskih i karakteristika ličnosti. Sedište ovog udruženja nalazilo se na adresi Kralja Milana 26, gde su danas moderne kancelarije agencije za digitalni marketing.

Udruženje kubanskih kozaka

Nakon Oktobarske revolucije i sloma carske Rusije, veliki broj Rusa potražio je i dobio utočište u Srbiji. Čuveni kozaci iz regije Kuban na jugozapadu Rusije osnovali u u Beogradu svoje udruženje, na čijem je čelu bio general Aleksandar Filimonov. Sedište kozačkog udruženja bilo je u tadašnjoj, a i sadašnjoj, ulici Kralja Milana 12.

Udruženje Grka Riga od Fere

Prvi kontakti i prijateljske veze između grčkog i srpskog naroda datiraju još iz vremena Vizantijskog carstva. Ali, krajem 19. veka, Beograd je postao dom značajnog broja grčkih trgovaca i Cincara koji su u životu grada ponekad imali veoma značajne uloge. Grčki doseljenici u Beogradu takođe su imali svoje udruženje, simbolično nazvano po slavnom grčkom junaku i revolucionaru Rigi od Fere, pogubljenom u današnjoj kuli Nebojša krajem 18. veka. Sedište ovog udruženja nalazilo se na drugom spratu zgrade u Kolarčevoj broj 9. Njegov predsednik bio je trgovac Rista Argiris.

Udruženje domaćica i matera

Tridesete godine prošlog veka su period kada su se kao društvena tema stidljivo nametnula i prava žena u jugoslovenskom društvu. Pionirke u ovoj priči bile su Ksenija Atanasijević, Marija Magazinović, Milica Jakovljević i druge istaknute žene tog vremena. U sličnom kontekstu formirano je i udruženje žena koje nisu bile javni radnici, već „samo“ majke i domaćice. Sedište ovog udruženja nalazilo se u Njegoševoj 5, a predsednica istog bila je Mara Trifković.

Mesna organizacija cionista

Malo je poznato da ideja cionizma (povratka rasejanih Jevreja u Izrael) vuče korene iz Beograda, tačnije Zemuna, gde je njen tvorac Rabin Alkalaj živeo najveći deo svog života. S tim u vezi, propagisti ove ideje osnovali su svoje udruženje u glavnom gradu, mnogo pre nego što je država Izrael formalno i stvorena 1948. godine. Sedište ove organizacije nalazilo se u današnjoj Pariskoj ulici, na broju 13.

Udruženje modiskinja

Da je Beograd bio svet i 30-ih godina svedoči i postojanje Udruženja modiskinja u glavnom gradu. Raskošni ženski šeširi su u to vreme bili ne samo modni detalj, već stvar prestiža i ekstravagancije, a saloni šešira mesta na koja su odlazile samo ugledne dame prestonice. Predsednica ovog udruženja bila je gospođa Sofija Senator, a njena „kancelarija“ nalazila se u glavnoj ulici predratnog Beograda, na adresi Kralja Milana 34, u zdanju u kome je danas smeštena knjižara Nolit.

Udruženje prodavaca novina

Kolporteri ili ulični prodavci novina bili su ljudi čiji su prodorni glasovi prvi najavljivali novosti iz domaće i svetske štampe. Ovo popularno zanimanje zavredelo je i svoje udruženje koje se nalazilo u tadašnjoj ulici Žorža Klemansoa 42 (današnjoj Svetogorskoj). Predsednik ovog udruženja 30-ih godina bio je Radojica Todorović.

Centralno udruženje ženskih muzikanata

U kontekstu suprotstavljanja tradicionalnom „mačizmu“ nastalo je i Udruženje ženskih muzikanata – harmonikašica, violinistkinja i pevačica. Njihova predsednica bila je gospođa Draga Popara, a sedište udruženja nalazilo se u ulici Kralja Milana broj 60, u neposrednoj blizini parka Manjež i trga Slavija.

Fijakersko-kočijaško udruženje

Ono što bi danas bilo udruženje taksista Beograda, pre skoro jednog veka je bilo Fijakersko-kočijaško udruženje. U vreme kada je broj automobila na beogradskim ulicama bio možda i jednocifren, fijakeri i konji bili su, uz tramvaje, glavno prevozno sredstvo građana Beograda. Ovo cenjeno udruženje nalazilo se u ulici Kralja Aleksandra 67, u blizini današnjeg Pravnog fakulteta. Njegov predsednik bio je gospodin Milan Marjanović.

b