Đorđe Vajfert | Poreklo naziva ulica

Đorđe Vajfert (Georg I. Weifert, 1850 - 1937), bio je verovatno najveći srpski industrijalac u istoriji, osnivač prve srpske pivare i borskog rudnika, te guverner Narodne banke Srbije.

Ovaj pančevački „Švaba“ izdanak je nemačke porodice Vajfert koja se još sredinom 15. veka naselila u Pančevu. Otac trgovac i poslovan čovek oduvek je gajio dobre odnose sa Srbima, pa se tako i mali Georg odmalena družio sa srpskom decom, bez predrasuda koje su bile toliko uobičajene za to vreme, u gradu u kojem je tada živelo većinski nemačko i mađarsko stanovništvo.

Pivarstvo je bilo porodični zanat Vajfertovih, pa je tako i Georg nakon osnovne škole poslat u Bavarsku da izučava zanat od najboljih. Po povratku sa pivarske akademije, otac ga šalje u Beograd gde je osnovao svoju sopstvenu pivaru, na današnjem Topčiderskom brdu. Ostalo je istorija - Vajfert pivara postala je nadaleko čuvena (postojala do 2008. godine), a Georg je na pivu zaradio milione postavši jednim od najbogatijih Beograđana.

Ipak, manje je poznato je Georg Vajfert bio pasionirani ljubitelj i finansijer rudarskih istraživanja po Srbiji.

Naime, težeći da obezbedi gorivo za rad svoje pivare, Vajfert se kao više nego uspešni industrijalac i kapitalista, upustio u potragu za izvorima energije. Osokoljen početnim pronalascima značajnih zaliha uglja u Kostolcu, počeo je da ulaže basnoslovne novce u rudarenje širom Srbije... Ali bezuspešno! Ubrzo je počeo da gubi milione i rasprodaje akcije svoje pivare, da bi se nedugo zatim našao i na ivici bankrota, u situaciji takvoj da nijedna banka u Beogradu nije ni pomišljala da mu odobri pozajmicu.

Njegova manija za rudarenjem, s jedne strane, i neuspesi u istom sa druge, bili su toliko veliki da je u Beogradu početkom 20. veka bio popularan izraz „lud kao Vajfert“ . Čak i u takvoj situaciji, Vajfert nije odustajao - u trenutku kada je već bio sasvim „švorc“ otišao je u tadašnju Trgovačku banku sa menicom od 50 000 dinara u zlatu. Igrao je na sve ili ništa! Iako su svi bili uvereni da je zaista poludeo, direktor banke mu je potpisao menicu i odobrio novac - novac kojim je Vajfert započeo istraživanja u okolini Bora, verovatno ni sam ne sluteći da grebe po površini, ispostaviće se, jednog od najvećih rudnika bakra i plemenitih metala u regionu, rudnika čije su akcije i danas, više od sto godina kasnije, na ceni.

Abebe_Bikile

Tako se Georg Vajfert „izvukao“ i ponovo obogatio, povratio poljuljani ugled i postao jedan od najvećih dobrotvora srpskog naroda. Smatrajući sebe Srbinom nemačkog porekla, promenio je ime iz Georg u Đorđe. Kao konjanik je učestvovao u balkanskim ratovima, ličnim kapitalom pomagao srpsku vojsku u Prvom svetskom ratu, podizao škole i ambulante i konačno - postao akcionar i guverner Narodne banke Srbije, po čemu je i najpoznatiji.

Nije imao dece te je svoju imovinu ostavio rođacima, dok je pivara nakon Drugog svetskog rata konfiskovana i nacionalizovana.

Đorđe Vajfert preminuo je u svojoj kući u Pančevu, gde je na rimokatoličkom groblju i sahranjen.

Ime Đorđa Vajferta danas nose ulice u Beogradu, Boru i Kostolcu, njegov velelepni portret (rad slikara Uroša Predića) nalazi se na počasnom mestu u svečanoj sali Narodne banke, a njegov lik krasi novčanicu od 1000 dinara.