Aranđelovac | Top 10 u gradovima Srbije

Bukovička banja

Nekada malo naselje na periferiji Aranđelovca, u samom podnožju planine Bukulje, Bukovička banja je danas sastavni deo ovog grada u samom srcu Šumadije i jedan od najlepših i najuređenijih banjskih kompleksa u zemlji. Naziv nosi po obližnjem selu Bukovik, u čijem je ataru registrovan prvi izvor blagotvorne mineralne vode, još krajem 18. veka. Nakon što se takva vest pročula u narodu, knez Miloš Obrenović je navodno otkupio šumu u kojoj se izvor nalazio i na taj način postavio temelje buduće Bukovičke banje u kojoj se lečila i rado odmarala srpska elita 19. veka. Danas se u Banji nalazi Specijalna bolnica za rehabilitaciju „Bukovička banja“, sa četiri uređena izvorišta mineralne vode (Talpara, Đulara, Knez Mihailo i Pobeda), u kojoj se ispijanjem lekovite vode i kupanjem u istoj tretiraju i leče najrazličitija oboljenja organizma poput reumatizma, anemije, astme, dijabetesa, stomačnih tegoba, stanja i oboljenja ženskih organa i drugo. Bolnica je smeštena na obodu jednog od najlepših parkova u Srbiji i poseduje nekoliko spoljnih česmi na kojima se svi posetioci, prolaznici i turisti mogu napiti blagotvorne vode.

Specijalna bolnica za rehabilitaciju u Bukovickoj banji
FOTO: Nikola Igračev

Jezero Garaši

Veštačko Garaško jezero nastalo je sredinom 70-ih godina prošlog veka pregrađivanjem toka rečice Bukulje čime je stvorena veća vodena akumulacija na površini od oko stotinak hektara (površina varira od nivoa vodostaja tokom godine). Nalazi se na oko 7 kilometara od Aranđelovca, na putu prema Ljigu. Interesantno je da su, prilikom punjenja jezerskog basena, potopljeni zaseoci sela Garaši i Jelovik pa se danas delovi jezera simbolično nazivaju po njima – Milićevići, Lekići i Vrbe. Primarna svrha ove akumulacije bila je privredna - da unapredi vodosnabdevanje Aranđelovca, ali je vremenom jezero postalo svojevrsna turistička atrakcija ovog dela Šumadije – živopisna ambijentalna celina, popularno izletište i istinski raj za ribolovce. Obale jezera, istina, nisu uređene za kupače, ali se u njegovoj neposrednoj blizini nalazi improvizovani bazen u prirodnom ambijentu, sa suncobranima i ležaljkama, mnoštvom terena za sportske aktivnosti, restoranom i parkingom.

Park Bukovičke banje

Veličanstven i po mnogima nalepši park u Srbiji. Osmišljen i projektovan po zamisli prvog srpskog urbaniste, Emilijana Josimovića, već sredinom 19. veka dobio je približno današnji izgled zbog čega je postao mondenska destinacija Kneževine Srbije. Na površini nešto većoj od 20 hektara nalazi se mnoštvo pešačkih staza posutih sitnim venčačkim belim mermerom duž kojih se protežu čarobne cvetne aleje i drvoredi platana, hrastova i drugih vrsta. U sklopu Parka nalazi se i nekoliko reprezentativnih građevina zidanih u stilu srpskog romantizma i secesije. Najupečatljivija među njima je svakako zgrada hotela Staro zdanje, nekada letnjikovac dinastije Obrenović, a danas velelepan ali (nažalost) potpuno zapušten objekat. Na suprotnoj strani Parka nalazi se i Paviljon knjaza Miloša, prva fabrika mineralne vode u Srbiji, a danas muzejsko-galerijski prostor sa tri izvora kisele vode. Park Bukovičke banje predstavlja i svojevrsnu zbirku umetničkih skulptura na otvorenom, raštrkanih doslovno svuda po parku, a nastalih u okviru tradicionalnih umetničkih manifestacija koje se već decenijama svake godine održavaju u Aranđelovcu.

Park Bukovicke banje, Arandjelovac
FOTO: Nikola Igračev

Smotra umetnosti „Mermer i zvuci“

Svetski priznata i jedna od najdugovečnijih manifestacija u Srbiji, sa poluvekovnom tradicijom, održava se od 1966. godine u Parku Bukovičke banje. Tokom čitavog jula i avgusta obuhvata raznovrstan kulturno – umetnički program koji podrazumeva muzičke, folklorne, književne i dramske događaje, ali u fokus stavlja pre svega vajarsku umetnost. S tim u vezi, u okviru Smotre već decenijama se organizuje Simpozijum skulpture „Beli Venčac“, kao i Međunarodni festival „Svet keramike“, čiji su učesnici istaknuti vajari i umetnici iz čitavog sveta koji, radeći u belom venčačkom mermeru, svoje skulpture izlažu, a one najlepše ostavljaju u velelepnom Parku, čineći njegov ambijent još lepšim i raskošnijim. Tako se danas u Parku mogu videti dela Ota Loga, Dušana Džamonje, Lin Čedvik, Kloda Losta, Kengira Azume i mnogih drugih velikana svetskog vajarstva 20. i 21. veka.

Pećina Risovača

Kada iz pravca Beograda i Kragujevca, odnosno Mladenovca i Topole, dolazite u Aranđelovac, na samom ulasku u grad dočekaće vas putokaz za Risovačku pećinu. Smeštena u istoimenom brdu, na desnoj strani doline rečice Kubršnice, ova pećina je lako dostupna svakom znatiželjniku i (delimično i zbog toga) jedan je od najuređenijih i najposećenijih speleoloških objekata u Srbiji. Iako ne naročito raskošna, grandiozna i bogata pećinskim nakitom, kakvim obično zamišljamo pećine, Risovača je izuzetno značajan spomenik prirode sa arheološke, paleontološke i antropološke tačke gledišta, jer je u njoj od sredine prošlog veka do danas pronađeno mnoštvo životinjskih fosila (pećinskog medveda i lava, džinovskog jelena i runastog nosoroga) iz vremena poslednjeg ledenog doba. Pored toga, pronađeni su i daleko značajniji ostaci praistorijskog čoveka neandertalca (i njihovog oruđa), čime se Risovača, po mišljenju stručnjaka, svrstava u tek pet pećina na Balkanu u kojima su otkriveni ostaci pračoveka. Svi ovi pronalasci, fosili i artefakti, izloženi su u Narodnom muzeju Aranđelovca. Samu pećinu moguće je posetiti svakog dana u nedelji u periodu od 9 do 17 časova, po simboličnoj ceni od 200 dinara po osobi.

Pecina Risovaca, Arandjelovac
FOTO: Nikola Igračev

Orašac

Malo selo Orašac, udaljeno oko 5 kilometara od Aranđelovca na putu prema Mladenovcu, ima veliki značaj na istorijskoj i turističkoj mapi Srbije. U njemu je 1803. godine doneta odluka o pokretanju ustanka protiv viševekovne turske vlasti, poznatijeg kao Prvi srpski ustanak, koji je započet godinu dana kasnije, u obližnoj Marićevića jaruzi. Danas se na ovom mestu nalazi memorijalni kompleks Orašac, koji čine spomen-česma i crkva Svetog Vaznesenja koja sećaju na ovaj slavni oslobodilački čin, te osnovna škola Prvi srpski ustanak u centru sela i spomenik vođi ustanka, voždu Karađorđu. Svakog 15. februara, na Sretenje, na ovom mestu se nizom svečanosti simbolično obeležava Dan državnosti Republike Srbije.

Planina Bukulja

Već na jugozapadnom obodu Aranđelovca počinju obronci planine Bukulje koja se upadljivo izdiže nad gradom do visine od 696 metara. Predstavlja jednu u nizu planina takozvane ,,šumadijske grede’’, koje se meridijanskim pravcem protežu od Rudnika do Kalemegdana (a obuhvataju još i Gledićke planine, Kotlenik, Venčac, Kosmaj i druge manje). Obrasla je gustom bukovom i hrastovom šumom i ispresecana uređenim pešačkim stazama koje vode od Parka Bukovičke banje sve do samog vrha Bukulje, na kom se nalazi visoka osmatračnica, odnosno vidikovac sa kog se pruža spektakularan pogled na grad Aranđelovac i gotovo čitavu Šumadiju. Već potvrđena kao omiljeno izletište Aranđelovčana, Bukulja predstavlja i veoma popularnu destinaciju za pripremu sportista, rekreativce i ljubitelje prirode iz cele zemlje.

Pogled sa vrha Bukulje, osmatracnia i vidikovac na Bukulji
FOTO: Bane Obradović

Aqua park Izvor

Jedan od prvih, najvećih i najposećenijih akva parkova u Srbiji, nalazi se baš u Aranđelovcu, u kompleksu luksuznog hotela Izvor. U letnjim danima, ovaj vodeni park predstavlja pravi raj za školarce, ali i one odrasle koji ,,čuvaju’’ dete u sebi. Mnoštvo uzbudljivih vodenih atrakcija i tobogana različitih po obliku, brzini, kompleksnosti i nivou adrenalina koji uzrokuju, prirediće vam nezaboravnu avanturu i opuštanje u žarkim letnjim danima. U sklopu akva parka nalazi se i veliki bazen za plivanje, tepidarijum, parno kupatilo, finska (suva) i bio sauna, te slana soba i fitnes centar. Kada se svemu ovome pridodaju i restoran, kafe - poslastičarnica i nekoliko sportskih terena u kompleksu akva parka, jasno je da ova destinacija nudi sve potrebne uslove za savršen relaksirajući dan sa porodicom ili društvom. Cene za pojedinačno i grupno uživanje u čarima Akva parka Izvor, radnim danima ili vikendom, možete pogledati ovde.

Verski objekti

U srcu Šumadije, verski objekti očekivano listom nose obeležja Srpske pravoslavne crkve. Među brojnim crkvama i manastirima iz 18. i 19. veka, građenim prevashodno u vizantijsko-moravskom stilu, po arhitekturi i istorijskom značaju posebno se ističu zapravo dve crkvice.

Crkva Svetog arhanđela Gavrila predstavlja zakonom zaštićeno dobro od velikog istorijskog i kulturnog značaja. Izgrađena sredinom 19. veka po želji kneza Miloša Obrenovića i na neki način predstavlja rodonačelnu crkvu grada Aranđelovca po kojoj ovo mesto i nosi ime (na njegovom mestu se početkom 19. veka nalazila tek omanja palanka Vrbica). Veruje se da je izgradnja crkve predstavljala svojevrstan pokajnički čin kneza Miloša zbog ubistva svog kuma Karađorđa. Kako se ubistvo dogodilo u noći između 12. i 13. jula (po julijanskom kalendaru), na dan praznovanja Sabora Svetog arhangela Gavrila, veruje se da je crkva iz tog razloga posvećena upravo ovom svecu.

Crkva Svetog Arhandjela Gavrila u Arandjelovcu
FOTO: Branka VV

Crkva brvnara svetih apostola Petra i Pavla predstavlja jednu od tek tri preostale crkve brvnare u Šumadiji i takođe je zaštićena zakonom. Nalazi se u Darosavi, selu nadomak Aranđelovca i podignuta je 30-ih godina 19. veka, u vreme oslobodilačkih ratova protiv Turske. Zubu vremena i vremenskim prilikama nije odolela, kao ni nemaru nakon Drugog svetskog rata, pa je 21. vek dočekala gotovo sasvim zapuštena. Ipak, poslednjih godina je, zahvaljujući konzervatorsko-restauratorskim radovima Zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Kragujevca, dobila novi stari sjaj.

Poznati Aranđelovčani

Ilija Hadži-Milutinović, poznatiji kao Ilija Grašanin (1812 – 1874) bio je jedan od najvećih srpskih državnika i političara u novijoj istoriji; Poreklom iz sela Garaši kod Aranđelovca, u više navrata je bio ministar, kao i predsednik Vlade Kneževine Srbije, te ustavobranitelj. Tvorac je Načertanija – jednog od prvih i za to vreme najkompletnijih nacionalnih programa Srbije koji je sadržao viziju ujedinjenja svih Srba u jednu državu.

Danko Popović (1928 – 2009), književnik, pisac pripovedaka, televizijskih i radio drama, te romana među kojima se kao najpoznatiji i najčitaniji izdvaja Knjiga o Milutinu – potresna priča o šumadijskom domaćinu, seljaku i vojniku koji u formi ispovesti oslikava svu tragediju običnog srpskog seljaka tokom i između dva svetska rata. Ovaj roman štampan u više od pola miliona primeraka predstavlja svojevrsno remek-delo aranđelovačkog pisca.