Kimolos – trag srebra u Egeju

U samom središtu Egeja, okružen većim i posećenijim ostrvima Milos, Sifnos i Sikinos, na zanemarljivoj površini od 37 km2, nalazi se ostrvo Kimolos, poznato po svom planinskom terenu i mnogobrojnim morskim pećinama i špiljama. Sa brojem stanovnika koji ne prelazi 650, mahom koncentrisanih oko glavnog mesta Hora (Hora je najčešći naziv za glavno mesto ostrva na Kikladima) i luke Psathi, koji se i dalje mahom bave poljoprivredom, ribolovom i rudarstvom, Kimolos čini jednim od turizmom nezahvaćenih dragulja među grčkim ostrvljem. Ta skrajnutost sa širokih magistrala masovnog turizma, te mnoštvo jedinstvenih prirodnih i istorijskih karakteristika čine Kimolos izvanredno interesantnim mestom za odmor za sve one posetioce kojima je odlazak na destinaciju podjednako istraživački poduhvat, koliko i ugađanje čulima.

FOTO: Kritzolina (Wikimedia Commons)

Kimolos je dugo bio poznat pod mletačkim nazivom Argentiera, prvenstveno zbog rudnika perilita - amorfnog vulkanskog stakla srebrnkaste boje, koji se vadio na ovom ostrvu vekovima i putem razgranate putne i pomorske mreže, dospevao do srednjevekovnih i renesansnih gradilišta cele južne Evrope, prvenstveno Italije. Na tom tragu treba razumeti i grčko ime ostrva, koje potiče od reči Kimolia, što znači kreda. Oba naziva, osim što se oslanjaju na materijale koji se rudare na ostrvu, oslikavaju i boje njegovog krajolika, posebno stena kojih je mnogo na obodima i u različitim nijansama bele i srebrne formiraju kamenu ogrlicu ostrva neobične lepote.

Na ostrvu kikladska atmosfera je uočljiva već u prvom trenu nakon iskrcavanja sa broda, bilo da se stiže trajektom iz Atine/Pireja ili lokalnim kaiki brodićima sa obližnjeg Milosa, na kojem se nalazi mali aerodrom. Tradicionalna arhitektura niskih belih kuća naspram mahom jalovog krajolika ostrva, kaldrmisane ulice belih fugni, kamene vetrenjače i bezbroj krečom prekrivenih belih crkvi, potvrđuju da su Kikladi arhipelag zajedničkih kulturnih i istorijskih osobina, ali formirani prirodnim posebnostima svakog od ostrva i povesne sreće/kobi koja ih je zadesila. Tokom slavne prošlosti, Kimolos je bio trgovačko-rudarski centar, zbog kojeg su luke proširivane i dizan zamak na ostrvu, crkve ukrašavane bogatim znamenjem, a umešnost lokalnih velikana slavljena zbog obezbeđivanja sultanovog aferima da crkvena zvona slobodno i bez ograničenja zvone i čine društvenu žilu kucavicu ostrvljana. Zato ne čudi da najstarija i zaista lepa crkva, Panagia Odigitria datira iz davne 1592. godine i zavređuje svoje mesto na listi zaštite ministarstva kulture, što u zemlji prepunoj istorijskim znamenitostima ima posebnu težinu.

FOTO: Akis Frussios

Na Kimolosu se spoj te atmosfere boljih dana iz prošlosti i pokušaja učestvovanja u savremenom svetu putem turizma oseća u laganom ritmu lokalaca, tradicionalnim kućama koje se, urušene više decenija, pa i vekova, polako prilagođavaju turistima; podižu se nova zdanja da zadovolje nove potrebe nove vrste posetilaca, drumovi se šire i asfaltiraju, posebno do plaža i drugih mesta vrednih posete. Stoga, vredna su posete oba muzeja na ostrvu – arheološki (u kojem je podno prozirnog poda sjajno prikazana scena antičkog pogreba, pronađena tokom iskopavanja na ostrvu) i etnografsko-folklorni (zanimljivog zvaničnog naziva Narodni i pomorski muzej), u kojem je smeštena privatna kolekcija osnivača, lokalnog lekara Manolisa Christoulakisa i prikazuje materijalnu stranu savremene ostrvske istorije, sa fokusom na rudarsko-pomorske aktivnosti lokalnog stanovništva.

Sve te posete muzejima ne bi imale ni malo smisla bez besciljnog šetanja uzanim i krivudavim ulicama unutar i izvan mletačkog zamka, podignutog u prvoj polovini 15. veka; centrom ostrvskog života od svog nastanka, značajnog toliko da se do 19. veka celokupan život odvojao unutar njegovih zidina. Tek pre dvestotinak godina, izgradnja kuća i drugih objekata započeta je izvan granica zamka. Zato je danas posebno zanimljiva arhitektonsko-građevinska spojenost odbrambenih zidina i stambenih zdanja, čiji je spoljni zid bio ujedno i deo zidina utvrđenja, a prozori zapravo puškarnice. Prolaskom kroz jednu od 4 kapije zamka i zagledanjem u unutrašnje strane zidova, primećuju se stalni pokušaji stanovništva da balansira sa graditeljskim nasleđem mletačkog prisustva kasnog srednjeg veka i potrebe da se životni prostor uredi u skladu sa naknadnim potrebama. Taj pokušaj iznedrio je današnje stanje Hore, podeljene u Mesa Kastro – grad unutar zidina i Ekso Kastro, grad izvan zidina.

FOTO: Kritzolina (Wikimedia Commons)

Poznat tokom antike po izvrsnim smokvama, proizvodnji mirisnih sapuna i po izvozu morskih ježeva, Kimolos se ni danas ne odriče svog prirodnog nasleđa. Ekosistem blagosloven izuzetno malim brojem zagađivača, podržan severnim vetrom koji duva sa Egeja, omogućava uzgoj sjajne vinove loze, te proizvodnju vina poznatu u arhipelagu. Tu su i dalje antičke masline i smokve, koje se nalaze svuda po ostrvu, pa se ne libite da zahvatite rukohvat slatkog voća dok šetate uzanim putevima ruralnog Kimolosa. Idealno, takvo osveženje će vam trebati dok ste na dužem pešačenju ka lokalitetu „Skiadi“, neobičnom prirodnom fenomenu stene u obliku gigantske pečurke, prirodnog spomenika idealno postavljenog na sred jalove visoravni sa kojeg se pružaju izvanredni pogledi na ostrvo i susedni Milos. Svoj izgled Skiadi duguje različitom sastavu kamenja od kojeg je sastavljeno, mekšeg pri osnovi koje se pod naletima vetra kruni i čvrstog dela pri vrhu, koje zadržava svoj obim.

Pored muzeja, svet kulturne ponude na ostrvu je osvežavajuće raznovrsan, uzimajući u obzir veličinu ostrva – radionice savremeog slikarstva sa osvrtom na prošlost vizuelnih umetnosti ostrva, otvorena biblioteka koju održava grupa građana Kimolistes, koji svoj umetnički program često obznanjuju hodajući ostrvom i uz megafon pozivajući ljude na aktuelna dešavanja, od kojih se izdvajaju i večernje projekcije filmova na otvorenom na lokacijama izvanredne lepote.

Crkva Agios Chrystosomos (FOTO: Akis Froussios)

Svet na Kimolosu je izrazito gostoljubiv, a prvenstveno će se truditi (kao i svuda u Grčkoj) da sa ostrva odete teži nego što ste došli. Ako vam to ne predstavlja problem, a ne bi trebalo, to učinite probajući lokalne đakonije koje se razlikuju od tipičnih grčkih specijaliteta, koji ugkavnom naginju balkanskoj kuhinji otomanskih uticaja. Ovde je izrazito dobro probati tradicionalno pecivo Ladenia, nešto poput italijanske fokaće, ali naravno, ukusnije. Nakon doručka, te nekoliko prikupljenih Ladenia iz ulupanih tepsija za usput, dve kafe i nečeg slatkog, uputite se ka nekoj od izvanrednih plaža, među kojima se izdvajaju Goupa, Prasa, Dekas i Kalamitsi, te špilja Pelekiti i izvorište tople vode Agioklimato.

Uz Kimolos se nalazi i najveće nenaseljeno ostrvo Kidlada – Polyaigos, čije ime u prevodu znači - ostrvo s mnogo koza. To nije ni malo čudno, znajući da se ispaše na Egeju često odvijaju tako da se stado preveze preko mora na nenaseljeno ostrvce ili poveće stenje ukoliko ima izvor vode i tamo ostavi da slobodno hodi. Obala je zbog krečnjačkog sastava izvajana u lukove i špilje koje izranjaju iz srebrnkastog plavetnila Egeja. Pored dvoje ljudi koji na ostrvu žive, nenaseljeno je, što je posebno privlačno za vlasnike jahti da se tu ukotve i uživaju u samoći daleko od turista.

goat-2448313_1920

Odaberite Kimolos, plovite do njega i njegovog nenaseljenog parnjaka, uživajte u uspešnim pokušajima ostrvskog stanovništva da se nosi sa savremenim vetrometinama globalnog turizma, gledajte morske bravure mediteranskih foka (Sredozemnih morskih medvedica; Monachus monachus), kojima je Kimolos jedno od glavnih egejskih stecišta, šetajte gordim stenama ostrva nad uzburkanim morem, izgubite se uzanim sokacija Zamka, a ponajviše se odmorite na nekom od njegovih plaža!

Predlog za gledanje: Grk Zorba

Predlog za slušanje: Nikos Oikonomidis & Kyriaki Spanou: Kimolo, Paradeiso mou

Predlog za čitanje: Kimolos u Drugom svetskom ratu

Autor: Miloš Ničić