Užice | Top 10 u gradovima Srbije

Stari grad Užice

Na uzvišenju iznad današnjeg Užica, na mestu gde reka Đetinja izlazi iz klisurastog dela doline, nalazi se srednjovekovna tvrđava, poznata kao užički Stari grad. Odličan strateški položaj sa kojeg se mogao kontrolisati put između Srbije i Bosne uslovio je razvoj grada i izgradnju velikog utvrđenja. Zidine tvrđave pratile su izgled terena i zbog postojanja strmih litica tvrđava je bila teško osvojiva. Najstariji podaci o tvrđavi potiču iz 14. veka i smatra se da su je podigli velmože Vojislav i Altoman Vojinović. Tvrđava je periodično bila u vojnoj funkciji sve do proterivanja Turaka sa ovih prostora 1863. godine. Tvrđava je tada, prema sporazumu između Srbije i Turske, dignuta u vazduh i većim delom porušena. Osamdesetih godina prošlog veka zaustavljeno je obrušavanje i dalje uništavanje objekata, a trenutno se na njoj obavlja rekonstrukcija koja će joj vratiti autentičan izgled i učiniti je možda i najvećom turističkom atrakcijom Užica.

Užički grad (FOTO: Tijana Aćimović)

Hidrocentrala na Đetinji (HE „Pod gradom“)

Najstarija hidroelektrana u Srbiji, koja je proizvodila naizmeničnu struju pre više od 120 godina, nalazi se u samom podnožju Starog grada. Puštena je u rad 1900. godine, samo četiri godine nakon Tesline elektrane na Nijagari. Istina, tri meseca pre nje počela je sa radom hidrocentrala na reci Gradac kod Valjeva, ali je ona proizvodila jednosmernu struju. Prvobitna ideja bila je da se na tom mestu izgradi velika vodenica, ali je ipak izgrađena elektrana sa ciljem pokretanja tekstilnih mašina u obližnjoj fabrici. Za ovaj preokret zaslužan je čuveni Đorđe Stanojević, profesor Velike škole koji je inicirao izgradnju elektrane čija bi se struja ujedno mogla koristiti i za osvetljenje Užica. Elektrana je prestala sa radom 1973. godine da bi ponovo, nakon rekonstrukcije počela sa radom 2000. godine. Nedaleko od HE „Pod gradom“, nalazi se i HE Turica koja je puštena u rad 1929. godine.

Hidrocentrala na Đetinji (FOTO: Nadežda Milovanović)

Narodni muzej Užica

Narodni muzej Užica osnovan je 1946. godine i tada su u njegovom sastavu bili Zavičajni i Muzej ustanka. Pod ovim nazivom ponovo je aktivan od 2002. godine. Muzej poseduje arheološku, etnološku, istorijsku, umetničku i numizmatičku zbirku koju čini nekoliko hiljada eksponata. U okviru stalne postavke aktivne su izložbe „Užice – nastanak i razvoj“, „Užička republika 1941. godine“, „Partizanska fabrika oružja i municije“, „Istorija namenske proizvodnje u Užicu od 1928. do danas“, kao i Legat slikara Mihaila Milovanovića i Lapidarijum antičkih spomenika. U sastavu muzeja radi i Zavičajno odeljenje Muzeja u Novoj Varoši.

Jokanovića kuća

Jedno od najstarijih zdanja u Užicu sagrađeno je u drugoj polovini 19. veka. Jokanovića kuća pripadala je jednoj od svojevremeno najbogatijih užičkih porodica, a danas je jedna od retkih reprezentativnih kuća toga doba u Srbiji i svojevrsni spomenik istorije i kulture užičkog kraja. Stariji Užičani nazivaju je i Pecara. Kuća je rekonstruisana 1992. godine i pretvorena u muzejski prostor u kome se nalazi stalna postavka pod nazivom „Gradska kuća u Užicu u 19. i početkom 20. veka“. Kroz tri različita enterijera (Orijentalna soba, Devojačka soba i Salon) prikazani su različiti stilovi gradskog života.

Jokanovića kuća (FOTO: Branislav Stanišić)

Spomen obeležje Kadinjača

Nedaleko od Užica, oko 14 km prema Bajinoj bašti, nalazi se impozantno Spomen obeležje iz Drugog svetskog rata - Kadinjača. Podignuto je u čast palim borcima Radničkog bataljona Užičkog partizanskog odreda koji je na tom mestu pružio otpor nemačkim okupacionim snagama. Kompleks se sastoji od tri celine (amfiteatar Užičke republike, aleja Radničkog bataljona i visoravan slobode) koje su izgrađene između 1952-1979. godine. Muzejsku postavku u Spomen domu čini više stotina predmeta i dokumenata vezanih za Radnički bataljon.

Spomen obeležje Kadinjača

Grnčarsko selo Zlakusa

U dolini reke Đetinje, nedaleko od magistralnog puta Požega – Užice, nalazi se jedinstveno „zanatsko“ selo Zlakusa. Naime, u ovom selu ima oko 650 žitelja i većina njih se i danas bavi grnčarskim zanatom. U Zlakusi se već tri veka, na tradicionalan način izrađuju kuhinjske posude od gline koje su poznate i van granica Srbije. U selu se nalazi i „Terzića avlija“, živopisni etno-park sa autentičnim objektom s početka 20. veka i zanimljivom muzejskom postavkom koja predstavlja istoriju užičkog kraja od rimskog perioda do danas.

Potpećka pećina

U relativnoj blizini Zlakuse, u ataru sela Potpeće, 15-ak kilometara od Užica, nalazi se jedna od najzanimljivijih turistički uređenih pećina u Srbiji. Poznata je po grandioznom ulaznom otvoru do kojeg se stiže dugačkim nizom stepenica, ali i po raznovrsnom pećinskom nakitu. Jedan od najvećih pećinskih otvora na Balkanu dostiže visinu od preko 50 metara i vidljiv je i mnogo pre nego što se samoj pećini priđe. Za turističke posete uređena je 1984. godine, a pešačka staza dugačka je oko 500 metara, iako se ukupna dužina Potpećke pećine procenjuje se na čitavih 8-10 km. Pećina je još davno privukla pažnju i našim najvećim naučnicima 19. veka, poput geologa Jovana Žujovića i geografa Jovana Cvijića i Radenka Lazarevića. Polučasovnu šetnju ovom lepom pećinom moguće je priuštiti po ceni od 300 dinara za odrasle, odnosno 200 dinara za decu.

Potpećka pećina (FOTO: Nenad Kuljanin)

Šarganska osmica

U opštini Užice nalazi se jedna od najvećih i najlepših turističkih atrakcija u čitavoj Srbiji. Nju posećuju turisti iz celog sveta, jedina je atrakcija te vrste na ovim prostorima. Šarganska osmica je naziv za deonicu uskotračne pruge koja je nekada povezivala Beograd sa Zelenikom. Ta deonica prostire se na dužini od oko 15 km između nekadašnjih stanica Mokra gora i Šargan-Vitasi. Ova deonica predstavljala je jednu od najtežih za savlađivanje na čitavoj pruzi između Beograda i Dubrovnika. Puštena je u rad 1925. godine, a prestala je sa radom 1974. godine. Danas je u vlasništvu Muzeja železnica Srbije i nakon rekonstrukcije 2003. godine pretvorena je u turističku atrakciju. Turistički voz dva puta dnevno prolazi kroz čak 22 tunela i 5 mostova, savlađujući na tom putu visinu od oko 300 metara relativne visine. Zaustavlja se na četiri stanice u kojima postoje restorani i na pet vidikovaca sa kojih se pružaju jedinstveni pogledi prema Mokroj gori i okolini. Vožnja Šarganskom osmicom smatra se jednim od najlepših iskustava koje jedan turista može da doživi u Srbiji.

Železnička stanica Mokra Gora, polazište/ishodište Šarganske osmice

Spomen dom kremanskih proroka

Dok je Zlakusa poznata kao selo grnčara, Kremna se smatra „selom proroka“. Ovo malo planinsko selo na obroncima Tare, na putu Užice - Bajina Bašta, proslavila su braća Miloš i Mitar Tarabić, meštani koji su u 19. veku uspešno proricali sudbinu, kako pojedinaca, tako i Srbije kao države. Spomen dom proročkoj braći urađen je u etno stilu i u njemu se danas nalazi veliki broj relikvija i antikviteta. Prema legendi, u lepoj Kremni su i Nemanjići imali svoje kuće. Kako se selo nalazi u relativnoj blizini od Šarganske osmice, Zlatibora i Tare, nezaobilazno je mesto za turističke posete.

kremna_tarabici3
Spomen dom kremanskih proroka

Vidikovac Zabučje

Vidikovac Zabučje, kojeg meštani nazivaju i Krst, nalazi se iznad Užica, sa južne strane na istoimenom brdu, naspram Starog grada. Sa ovog mesta pruža se najlepša panorama na užičku kotlinu i korito reke Đetinje. Na vrhu je pre nekoliko godina postavljena drvena platforma i durbin za posmatranje okoline.