Konstantin Danil | Poreklo naziva ulica

Konstantin Dani(je)l (? - 1873) bio je jedan od najpoznatijih srpskih slikara portretista i ikonopisaca u 19. veku, vrsni umetnik čiji su život i delo, gotovo neobjašnjivo, čak i do danas ostali pod određenim velom misterije.

Pretpostavlja se da je rođen u periodu između 1793. i 1802. godine, u porodici rumunskih Srba u Lugošu, gradiću u današnjoj Rumuniji, odnosno Habzburškoj monarhiji u ono vreme. U knjigama lugoške crkve njegovo ime nikada nije pronađeno, pa se ne zna pouzdano ni datum, ni godina, ni kršteno ime, niti tačno poreklo Konstantina Danila.

Po sopstvenom predanju, slikarstvu se učio u ateljeu poznatog slikara Arsenija Teodorovića, u Temišvaru. Zna se da je početkom 20-ih godina 19. veka, jedno vreme boravio u Beču i Minhenu, družeći se sa tamošnjim slikarima, ipak, nikada ne stekavši formalno slikarsko obrazovanje. Po povratku u Banat, radio je kao putujući slikar i od toga živeo.

Uprkos nedostatku slikarske diplome, zahvaljujući svom očiglednom daru, Konstantin Danil je vremenom izgradio svoje slikarsko ime „na terenu“, portretišući članove raznih plemićkih porodica u ovom delu Monarhije. Štaviše, negujući sopstveni stil, koji je između ostalog krasio i neobičan lazurni sjaj portreta, postao je veoma cenjen, tražen i dobro plaćen slikar.

Zahvaljujući veličanstvenim portretima, Konstantin Danil je na preporuku pančevačkog prote 1820. godine pozvan da oslika ikonostas velelepne, ali tada još uvek nove, Uspenske crkve u Pančevu - jedne od najlepših pravoslavnih crkava u Austrougarskoj. Tako je, nakon portreta, počela i faza ikonopisanja u radu Konstantina Danila, a koja je svoj vrhunac doživela oslikavanjem ikonostasa Crkve Vaznesenja Gospodnjeg u Jarkovcu, koja i danas pleni svojim živopisom.

Oženivši se mađarskom plemkinjom, Konstantin Danil se trajno nastanio u Velikom Bečkereku, današnjem Zrenjaninu, gde je pokrenuo i svoju sopstvenu školu slikanja. Među brojnim polaznicima ove škole, jedan od najpoznatijih bio je Đura Jakšić, kasnije i sam veliki slikar i pesnik.

Portret Sofije Deli, supruge Konstantina Danila

Bivajući slikarom od velikog ugleda u društvu, ostaje nerazjašnjeno kako je toliko značajan i uticajan umetnik poslednjih godina svog života pao u zaborav, toliko da njegovu smrt nisu objavile čak ni novine. Sahranjen po pravoslavnom obredu, na rimokatoličkom groblju, mesto počivanja Konstantina Danila obeleženo je samo drvenim krstom koji je vremenom istrulio i nestao, ostaviviši grob velikog slikara bez ikakvog obeležja.

Slična sudbina zadesila je i slikarevu zaostavštinu – njegovi portreti mahom su zaboravljeni, izgubljeni ili su dopali u privatno vlasništvo, bez adekvatnog načina konzervacije.

Ova nepravda, ili pak neverovatna igra slučaja, donekle je ispravljena 1937. godine kada je preuređenjem katoličkog groblja u Zrenjaninu, a tadašnjem Petrogradu, iskopan metalni sanduk sa natpisom Daniel Konstantin, čime je opusteli grob velikog slikara pronađen. Godine 1950. konačno je obeležen i spomenikom.

Dvadesetak sačuvanih portreta Konstantina Danila danas se može videti u punom sjaju, u Galeriji Matice srpske u Novom Sadu, te Narodnim muzejima u Pančevu i Beogradu.

Ime Konstantina Danila od zaborava danas simbolično čuva i nekoliko ulica u gradovima Srbije.

Ulica Konstantina Danila