Milan Rakić | Poreklo naziva ulica

Milan Rakić (1876 - 1938) bio je srpski pesnik, ratnik, diplomata i akademik, čovek koji je u periodu između dva svetska rata uživao izvanredan ugled u srpskom i jugoslovenskom establišmentu i društvu uopšte.

Rođen je u Beogradu, u uglednoj građanskoj porodici, u braku ministra Dimitrija Rakića i Ane Milićević, kćerke etnografa i akademika Milana Đ. Milićevića. Osnovno i srednje obrazovanje stekao je u rodnom gradu da bi, po završetku gimnazije, na studije prava bio poslat u Pariz.

U Parizu stiče široko obrazovanje koje ga po povratku u zemlju preporučuje za diplomatske pozicije u srpskim konzulatima u, tada još uvek turskim gradovima, Prištini, Skoplju, Skadru i Solunu.

Nadahnut francuskom poezijom, poput većine svojih savremenika, počinje i sam da piše pesme u kojima se ljubavni, istorijski motivi i rodoljublje često izdvajaju kao osnovni lajtmotiv. Istorija će pokazati da će uz Dučića i Šantića, Milan Rakić postati jednim od najvećih srpskih pesnika 20. veka.

Tokom službovanja na Kosmetu i u Makedoniji, Rakić je aktivno pomagao borbu za oslobođenje srpskih krajeva pod Osmanlijama, najpre logistički, održavajući veze između Beograda i srpskih četnika na jugu, a zatim i stavivši se direktno na raspolaganje odredima Vojvode Vuka.

Na krilima ličnih ljubavnih zanosa, a potom i srpskog trijumfa u balkanskim ratovima, Rakić je ispevao neke od najlepših lirskih i rodoljubivih pesama u istoriji srpske poezije. Među njima se posebno izdvajaju „Očajna pesma“, „Iskrena pesma“, „Na Gazimestanu“, „Simonida“, „Jefimija“ i druge.

Interesantno je da poetski opus Milana Rakića ne broji veliki broj pesama, jer pesnik nije želeo da se bavi pisanjem po svaku cenu. Stoga bi se njegova karijera prevashodno mogla označiti kao politička i diplomatska, iako će trag ostavljen u srpskoj književnost biti večan.

Prvi svetski rat Milan Rakić je proveo u diplomatskim misijama u Bukureštu, Stokholmu i Kopenhagenu, da bi u godinama nakon rata službovao kao ambasador Kraljevine Jugoslavije u Sofiji, a potom i Rimu, u vreme političkog uzleta Benita Musolinija. O visokom ugledu srpskog pesnika govori i svedočanstvo da je, po razrešenju sa dužnosti kraljevog poslanika u Rimu, Musolini Rakiću priredio ispraćaj kakav nisu imali ni predstavnici mnogo većih i moćnijih zemalja od tadašnje Kraljevine Jugoslavije.

Bivajući godinama dopisni član Srpske Kraljevske Akademije, za redovnog člana izabran je 1934. godine. Četiri godine kasnije, u svojoj 62. godini, Milan Rakić je preminuo u Zagrebu, a sahranjen je uz vojne i državne počasti na beogradskom Novom groblju.

Osim prestižne književne nagrade koju dodeljuje Udruženje književnika Srbije, ime Milana Rakića danas nose i brojne škole u Srbiji, kao i desetine ulica u gradovima i selima širom zemlje.

Ulica Milana Rakića