Vudro Vilson | Poreklo naziva ulica

Tomas Vudro Vilson (1856 - 1924) bio je američki predsednik iz redova Demokratske stranke, tokom čija dva mandata (1913 - 1921) su Srbija, odnosno Kraljevina SHS i Sjedinjene Američke Države prvi, a možda i jedini, put imalе istinski prijateljske odnose.

Rođen u malom gradu Stonton u Virdžiniji, Vudro Vilson je odrastao na idejama američke Konfederacije, čije je jedno od osnovnih načela bilo propagiranje ropstva. Nije tajna da je i njegova primarna porodica držala robove afro-američkog porekla što ga je, podržano sa još nekoliko kontroverznih odluka za vreme predsedavanja u Beloj kući, definisalo kao rasistu tokom čitave političke karijere.

O Vudrou Vilsonu, kao profesoru, intelektualcu, predsedniku SAD i njegovim političkim stavovima i odlukama (pogotovo) na unutrašnjem planu, stoga, dalo bi se polemisati i na najvišem nivou, ali to svakako nije tema ove priče.

Ali, nameće se pitanje kako je došlo do toga da jedna prilično kontroverzna ličnost postane toliko blagonaklona prema Srbiji, kao što je to bio Vudro Vilson?!

Naime, Tomas Vudro Vilson bio je predsednik SAD u periodu neposredno pre, tokom i nakon Velikog rata (1914 - 1918), u čijem većem delu Sjedinjene države nisu ni učestvovale.

Ipak, vesti o velikom otporu jednog malog naroda mnogostruko jačem neprijatelju, slavnim pobedama na samom početku rata, a potom i nezabeleženim stradanjima, te na koncu i veličanstvenom trijumfu Srbije u Prvom svetskom ratu, stizale su do predsednika SAD posredstvom štampe, stranih diplomata, ali ponajviše od velikog srpskog naučnika Mihajla Pupina, sa kojim je Vilson bio univerzitetski kolega i prijatelj.

Istini za volju, diplomatski odnosi Kraljevine Srbije i SAD, iako uspostavljeni još za vreme kneza Mihaila (1860-ih godina), do pred kraj Velikog rata bili su krajnje simbolični.

Nakon vesti o hrabrom otporu, strahovitoj žrtvi, viteškom držanju i na kraju slavnoj pobedi Srbije, Vudro Vilson koristi svaku priliku da oda priznanje Srbima za iskazano junaštvo i odlučnost u borbi za slobodu.

Srpska zastava na Beloj kuci

Malo je poznato da je finansijska pomoć SAD, koju je inicirao Vilson, bila od ogromne važnosti za oporavak srpske vojske na Krfu.

Takođe, čuvena proklamacija predsednika Vilsona, u kojoj se hvalospevima govorilo o srpskom narodu, čitana je pred kraj rata na nedeljnim bogosluženjima u crkvama svih konfesija širom SAD, pri čemu je veliki broj Amerikanaca tada prvi put uopšte i čuo za Srbiju.

Konačno, na mirovnoj konferenciji u Versaju, predsednik Vudro Vilson je, kao jedan od najuticajnijih ljudi svog vremena, dao zeleno svetlo za razbijanje Austrougarske monarhije i stvaranje Kraljevine SHS. Štaviše, malo je poznato da je Vilson, inspirisan srpskim podvizima, predlagao proširenje i jačanje same Kraljevine Srbije, ali brojne okolnosti uticale su da do toga ne dođe.

Kao krunu velike podrške američkog predsednika Srbiji i regentu Aleksandru, SAD su među prvim državama koje su priznale Kraljevinu SHS, a na Beloj kući se 1919. godine prvi i jedini put u istoriji zaviorila srpska trobojka.

Zbog svega ovoga se, istorijski gledano, Vudro Vilson smatra omiljenim američkim predsednikom u Srbiji do danas, ali nema dileme da je za ovakav stav bio najzaslužniji veliki Mihajlo Pupin, ali nesumnjivo i strateški interesi SAD na Balkanu, gde se raspadom velikih carevina stvorio i obnovio veliki broj država.

U znak pijeteta prema američkom predsedniku, nakon njegove smrti 1924. godine, Vudro Vilson dobio je ulicu u Beogradu (današnji Savski trg), ali je sa promenom međunarodne političke klime nakon Drugog svetskog rata, ona preimenovana.

Ipak, 2019. godine Vudro Vilson je vraćen na mapu beogradskih ulica, a njegovo ime danas nosi glavni bulevar u „Beogradu na vodi“.

Ulica Vudroa Vilsona