Alfons de Lamartin | Poreklo naziva ulica

Alfons de Lamartin (1790 – 1869) bio je francuski pesnik, pisac i putnik, političar i diplomata, u evropskoj književnosti zabeležen kao jedan od rodonačelnika romantizma. Ipak, u srpskom narodu ostaće upamćen kao čovek zahvaljujući kome je Evropa prvi put bila obaveštena o postojanju jednog stravičnog spomenika u koji su uzidane hiljade odsečenih srpskih glava Ćele kuli.

Rođen pred kraj 18. veka, u francuskoj aristokratskoj porodici, Lamartin je odrastao i vaspitavan u duhu monarhije, ali će tokom svoje buduće javne i političke karijere promeniti uverenja i postati istaknuti liberal i republikanac.

Da će postati i jedan od najvećih francuskih pesnika najavio je već u svojoj 30. godini objavljivanjem, ispostaviće se, remek-dela francuske književnosti „Les Méditations Poétiques“. Zbirka od 24 poeme, među kojima se našla i kultna autobiografska „Le Lac“ („Jezero“) napraviće svojevrsnu revoluciju i u evropskoj poeziji i otvoriti vrata velikih književnih uspeha.

U naredne tri decenije Alfons de Lamartin biće na vrhuncu svoje literarne slave, baveći se paralelno pisanjem, ali i politikom.

Liberal i pacifista po uverenju, Lamartin se kao političar zalagao za demokratiju, ukidanje ropstva i svačije pravo na rad. Proveo je godine u diplomatskim misijama u Italiji i Bliskom Istoku, bio poslanik u parlamentu, a vrhunac političke karijere dostigao kratkotrajnim predsedavanjem vladom Druge francuske republike.

Zaslužan je i za uspostavljanje prepoznatljive republikanske „trikolori“ zastave, kao zvaničnog obeležja Francuske. Ipak, njegovo umereno držanje u nemirnim vremenima uticalo je da na predsedničkim izborima 1848. godine doživi debakl, nakon čega se povlači iz politike i posvećuje pisanju u potpunosti.

Kao veliki putnik, prilikom jednog od brojnih povrataka sa Bliskog Istoka, Lamartin je 1833. Godine prolazio kroz Srbiju i Niš dokumentujući stravičan prizor na ulazu u grad – bizarni spomenik sačinjen od ljudskih lobanja, danas poznat kao Ćele kula.

Ćele kula (FOTO: Narodni muzej Niš)

U svojoj knjizi „Put na istok“, u odeljku pod nazivom „Beleške o Srbiji“, Lamartin detaljno opisuje stravičnu spoznaju da se spomenik pokraj tadašnjeg Carigradskog druma sastoji od čak 15 000 lobanja Srba, pobijenih u Čegarskoj bici 1809. godine. Iz ovog putopisa moderan svet je prvi put saznao za događaj koji se dogodio čak 24 godine ranije.

Između ostalog, o ovom spomeniku rekao je i danas čuvenu sentencu: „Neka Srbi sačuvaju ovaj spomenik! On će naučiti njihovu decu šta vredi nezavisnost jednog naroda, pokazujući im kakvu su cenu platili njihovi očevi“.

Po završetku političke karijere, pritisnut nagomilanim dugovima, Alfons de Lamartin je bio primoran da piše za novac. Pisanje pitkih novela za najšire slojeve uticalo je na značajno opadanje ugleda nekada slavnog književnika. Poslednjih 20 godina života proveo je ponižen, u siromaštvu, uz socijalnu pomoć režima koji je prezirao.

Ipak, njegova rana dela zadržala su visoku literarnu vrednost i do danas, pa se Lamartin i dalje smatra jednim od najvećih francuskih i evropskih pesnika.

Simbolično, ime Alfonsa de Lamartina nose ulice u Beogradu, Nišu, Kruševcu, Požarevcu i Vranju, a njegove biste nalaze se u Karađorđevom i Zemunskom parku, u Beogradu.

Ulica La Martinova