Stari Grad | Imena beogradskih kvartova

Centralno gradsko i istorijsko jezgro Beograda i područje sa kog je naša prestonica, pre nešto više od 150 godina, počela intenzivno da se širi u svim pravcima, predstavlja opština Stari Grad.

Druga najmanja beogradska opština zauzima površinu od svega 7 kvadratnih kilometara, ali je u njoj smešten najveći deo bogate istorije Beograda, jednog od najstarijih evropskih gradova. Stoga i ne čudi naziv ove opštine koji je, istina, uspostavljen tek 50-ih godina prošlog veka.

Kao i sve ostale beogradske opštine, Stari Grad je srazmerno svojoj veličini podeljen na manje i veće kvartove i krajeve čiji su nazivi i prostiranje već i opšte poznati, budući da se radi o najprometnijim delovima grada. Ipak, poreklo naziva pojedinih kvartova iznenadiće mnoge.

Andrićev venac

Prekoputa takozvanog „Londona“, između ulice Kralja Milana i Pionirskog parka, prostire se kompleks Starog i Novog dvora, sa lepo uređenim vrtom između dva reprezentativna zdanja. Ovaj skver naziva se Andrićev venac i predstavlja živopisnu i arhitektonski skladnu celinu u gradskom centru. Naziv nosi po našem čuvenom nobelovcu koji je dobar deo svog života proživeo u ovom kraju, na (današnjoj) adresi Andrićev venac 8, gde se danas nalazi i njegov Spomen-muzej.

Andričev venac Novi dvor
Novi dvor na Andrićevom vencu (FOTO: Srđan Popović)

London

Svima dobro poznato raskršće ulica Kneza Miloša i Kralja Milana, sa svojim neposrednim okruženjem, već vek i po nosi naziv „London“. Naime, 1873. godine na zapadnom ćošku pomenute raskrsnice izgrađen je istoimeni hotel u kome su, zbog blizine Narodne skupštine, najčešće odsedale strane diplomate i zvaničnici prilikom poseta tadašnjoj Kraljevini Srbiji. Zanimljivo je da je hotel „London“ u to vreme bio istočna kapija urbanog Beograda. Intenzivnim širenjem prestonice vremenom menjala se slika grada, ali i namena hotela. Posle Drugog svetskog rata, „London“ je pretvoren u kafanu i restoran, potom i u diskoteku, da bi početkom 90-ih u njemu bila smeštena filijala „čuvene“ Dafiment banke. Poslednjih decenija u zgradi „Londona“ bio je smešten i kazino, nakon toga i vinarija, a danas ovaj objekat koristi maloprodajni trgovinski lanac, pod nazivom IDEA London.

Terazije

Uz Knez-Mihailovu, verovatno najpoznatija ulica u Beogradu i sinonim za strogi centar grada jesu Terazije. Deo grada prepoznatljiv po čuvenoj Terazijskoj česmi, hotelima „Moskva“ i „Balkan“, više od veka predstavlja glavno gradsko sastajalište i centar društvenog života prestonice. Prostirući se od Starog dvora do palate „Albanija“, Terazije zapravo podrazumevaju znatno širi pojam od same ulice, uključujući i plato ispred „Moskve“ sa obližnjim parkom, brojne podzemne i nadzemne prolaze (Bezistan) i s tim u vezi čine prepoznatljivi deo grada čak i za onoga ko prvi put dolazi u Beograd. Neobično ime najpoznatijeg dela Beograda vodi poreklo iz turskog perioda, kada su tadašnji upravitelji na mestu današnje Terazijske česme podigli kulu, svojevrsni vodotoranj, kako bi omogućili bolji pad i lakši protok vodovodske vode u tadašnjem Beogradu. Kako su Turci ovakve kule nazivali terazijama, tako se ovaj naziv ustalio i za kraj u kome se ista nalazila, a preživeo i do danas.

Hotel Moskva na Terazijama
Hotel Moskva i Terazijska česma (FOTO: Chronis Yan)

Skadarlija

Nekada zasebna beogradska opština koja je obuhvatala prostor od 20-ak ulica, Skadarlija je toponim koji se danas odnosi prvenstveno na područje unutar trougla Skadarske, Cetinjske i Zetske ulice. Tradicionalna boemska četvrt u kojoj su, više od veka, inspiraciju dobijali brojni pisci, slikari, glumci i muzičari, danas je, uz Kalemegdan, turistički verovatno najatraktivnija destinacija Beograda u kojoj kafanski duh starog Beograda i dalje živi. Naziv kvarta potiče od imena njegove glavne ulice, a ovo od Skadra – grada na obali istoimenog jezera u današnjoj Albaniji, koje je u više navrata bilo sastavni deo srpske srednjovekovne države i o kome su opevane čuvene epske pesme.

Kopitareva gradina

Verovatno najotmeniji deo Starog Grada omeđen je ulicama Cetinjskom, Hilandarskom, Džorža Vašingtona i Bulevarom despota Stefana. Ujednačenom arhitekturom i autentičnim ambijentom, ovaj deo grada odiše skladom neuobičajenim za Beograd. Nekada poznat kao Mitropolitova bašta (po imanju mitropolita Mihaila Jovanovića), ovaj kraj je tek dvadesetih godina poneo naziv Kopitareva gradina, po Jerneju Kopitaru, saradniku Vuka Karadžića na reformaciji srpskog jezika i pisma. U njemu su, početkom prošlog veka, po projektima najvećih srpskih arhitekata svoje kuće gradili ljudi od najvećeg ugleda u tadašnjem Beogradu – veliki naučnik Jovan Cvijić, književnik i lekar dr Laza Lazarević, političar i filolog Ljubomir Stojanović i drugi.

Kopitareva gradina
Kopitareva gradina (FOTO: Srđan Vučenović)

Jevremovac

U neposrednoj blizini Kopitareve gradine, između ulica Milana Kašanina, Dalmatinske, Takovske i Vojvode Dobrnjca, odnosno Bulevara despota Stefana, prostire se zasigurno najlepši i prirodno najraznovrsniji park urbanog Beograda – Botanička bašta „Jevremovac“. Formirana je 1874. na inicijativu biologa Josifa Pančića, a po odobrenju kralja Milana Obrenovića, kao prvi (i do sada jedini) botanički park u zemlji. Naziv nosi po Gospodar Jevremu Obrenoviću, dedi kralja Milana koji je ovu zemlju ostavio unuku u nasleđe.

Kosančićev venac

Kao i Terazije, Kosančićev venac danas predstavlja mnogo više od istoimene ulice. Ovaj toponim u širem smislu odnosi se na stari deo Beograda omeđen ulicama Kneza Sime Markovića, Pop Lukinom, Fruškogorskom i Kosančićevim vencem. Poslednjih godina ovaj deo grada, rekonstrukcijom fasada i kaldrme, zadobija nekadašnji sjaj i postaje jedan od najprivlačnijih rezidencijalnih delova Starog Grada, podjednako atraktivnih i za turiste. Naziv nosi po Kosančić Ivanu, legendarnom srpskom vitezu poginulom u Kosovskom boju.

Kosančićev venac
Kosančićev venac (FOTO: Siniša Popović)

Topličin venac

Pop Lukinom ulicom Kosančićev venac odvojen je od Topličinog venca, omanjeg skvera u čijem se centralnom delu nalazi nedavno renovirani Park vojvode Vuka. Kvart kojim počinje centralna gradska pešačka zona naziv nosi po još jednom srednjovekovnom srpskom vitezu, Toplici Milanu.

Oba ova venca, zajedno sa Obilićevim, te ulicama Carice Milice, Pop Lukinom i Maršala Birjuzova nekada su pripadali jedinstvenom kraju poznatom kao Varoš-kapija, jedne od kapija kroz koju se do sredine 19. veka ulazilo u beogradsku varoš (na potezu današnje Pop Lukine ulice). Varoš-kapija porušena je 1862. godine, ali njeno ime živi među starosedeocima ovog dela Beograda i danas.

Kalemegdan

Najprostraniji i najpoznatiji beogradski park, izdugnut na krečnjačkom rtu više ušća Save u Dunav predstavlja istinsko jezgro Beograda i mesto gde je ovaj grad prvobitno i nastao pre više hiljada godina. Njegov centralni deo predstavlja Beogradska tvrđava, najveća beogradska turistička atrakcija i kulturno-istorijski spomenik od najveće važnosti za razumevanje evolucije grada. Podeljen na Gornji i Donji grad, odnosno Veliki i Mali Kalemegdan, ovaj park je apsolutni simbol Beograda i iako ne klasičan kvart, definitivno deo grada koji se u ovoj priči ne bi smeo zaobići. Uprkos milenijumskoj istoriji, njegov današnji naziv, kao i u većini slučajeva kada su beogradski toponimi u pitanju, ima korene u turskom jeziku – kale (tvrđava) + megdan (bojno polje).

Kalemegdan, Pobednik
Skulptura Pobednik, simbol Beograda i Kalemegdana

Dorćol

Čuveni beogradski kvart, čije je slavno ime proneto i u mnogim knjigama, filmovima, urbanim legendama, čak i vicevima, prostire se između Kalemegdana i ulica Vasine, Uzun Mirkove, Dunavske i Francuske, i naziva Dorćol. Nezvanično podeljen na Gornji i Donji, koje razdvaja ulica Cara Dušana, Dorćol je kraj sa izuzetno dugom istorijom i tradicijom naseljavanja. Od rimskih legija do današnjih dana, Dorćol je bio glavni rezidencijalni kvart svih beogradskih osvajača i došljaka, iz svih delova Evrope, a takav kosmopolitski duh zadržava i danas. Naziv ovog kvarta, moglo bi se i pretpostaviti, takođe potiče iz turskog jezika i u prevodu znači „četiri puta“. Ovakav naziv dobija pun smisao ako se zna da je za vreme turske vladavine Beogradom, Dorćol bio naziv za raskrsnicu današnjih ulica Kralja Petra, Dubrovačke i Cara Dušana, puteva kojima se u to vreme otiskivalo prema Istanbulu, Dubrovniku, Vidinu i Beču.