Uskrs - simbol radosti, života i vaskrsenja

U hrišćanskom svetu Uskrs se praznuje u čast Hristovog vaskrsnuća i to je, uz Božić, najveći i najznačajniji praznik. Uskrs pripada grupi pokretnih praznika i uvek pada u prvu nedelju posle punog meseca, iza prolećne ravnodnevnice. Najranije može da bude 4. aprila a najkasnije 8. maja, po novom kalendaru. Uskrs, za razliku od Božića, nije bogat običajima i etnolozi pretpostavljaju da to potiče upravo iz njegove pokretljivosti.

U skladu sa trenutnim dešavanjima, ograničenim kretanjem i izolacijom usled pandemije virusa korona, ove godine Uskrs će postati „virtuelni događaj“ koji će, usled socijalnog distanciranja, najverovatnije okupiti porodice putem video poziva.

Veliki četvrtak i Veliki petak

Uskrs je dan radosti, veselja i druženja među ljudima, a obojena jaja bila su sredstvo kojim se to izražavalo. Njima su se ljudi tucali, razmenjivali ih i poklanjali. U starim turskim zapisima stoji da se Uskrs nazivao praznikom crvenih jaja, a ovo je i danas najuočljivije obeležje ovog praznika.

Poslednja nedelja uskršnjeg posta naziva se Velika ili Gluva nedelja, a najznačajniji su Veliki četvrtak i Veliki petak. Za hrišćane Veliki petak je dan žalosti, tuge i opšte tišine, dan kada je raspeti Isus umro na krstu. U pravoslavnim crkvama, na Veliki petak, crkvena zvona ne zvone nego se umesto toga „klepa“ - lupa po dasci. Za Veliki četvrtak i petak se u našem narodu kaže da su „teški“ praznici i na te dane, izjutra, boje se jaja za Uskrs, svi poslovi se prekidaju i najčešće se samo jednom obeduje.

Farbanje i šaranje jaja

Kod Srba predstave o životnoj moći jajeta vremenom su dobile hrišćansko obeležje pa je tako narod dodeljivao određenu moć jajima koja su bojana uoči Uskrsa. Hrišćanska crkva je kasno prihvatila ovaj običaj, oko 12 veka, a obojena jaja se prvi put u našim krajevima spominju u 16 veku.

Jaja se boje i šaraju na Veliki četvrtak ili petak. Davno, kada su Srbi tek prihvatali ovaj običaj, taj posao su mogle da obavljaju određene osobe po utvrđenim pravilima, dok je danas situacija drugačija te se deca silno zabavljaju šarajući jaja i oslikavajući ih. Pre farbanja, jaja mogu da se šaraju rastopljenim voskom, a u novije vreme, izrađuju se specijalne nalepnice od papira ili plastike koje se lepe na jaja. Koriste se različite boje i tehnike - kuvaju se jaja u lukovini, koprivi, cerovoj kori i ukrašavanja listovima maslačka ili dateline. Jaja možete dekorisati mozaik ili dekupaž tehnikom, šljokicama, obojiti krep papirom, ukrasiti čipkom, ubrusom ..

Međutim, jedna boja je bila obavezna, a u nekim krajevima i jedina - crvena. Crvena boja je tretirana kao boja krvi, života a poseban značaj je imalo jaje koje je prvo obojeno i nazivali su ga čuvarem. Vremenom prvo obojeno jaje je počelo da se naziva i čuvarkuća, stražar ili strašnik. Zaštitna moć čuvarkuće odnosila se na dom i ukućane.

Crveno jaje – centralni simbol

Danas možete pronaći poprilično tekstova koji pokušavaju da objasne vezu između raspeća i crvenih jaja. Najviše je onih u kojima se Marija Magdalena smatra glavnim pokretačem običaja farbanja jaja. Jedna od najrasprostranjenijih legendi govori da je Marija Magdalena tri dana nakon Isusovog raspeća posetila njegov grob i da je tom prilikom nosila korpu sa kuvanim jajima. Kada je stigla do groba, kamen sa ulaza je bio pomeren, a grob prazan. U tom trenutku jaja su promenila boju u crvenu. Druga legenda kaže da se nakon Isusovog vaskrsnuća Marija Magdalena zaputila ka Tiberiju da bi mu saopštila radosne vesti, gde je on na njene reči odgovorio: „Hrist je uskrsao isto kao što je to jaje crvene boje” - u tom trenutku Marija Magdalena je u ruci držala jaje, a čim je izgovorio ovu rečenicu jaje je promenilo boju u crvenu.

U istočnoj Evropi „zasluge“ za ovaj običaj pripisuju se Mariji, majci Isusa Hrista koja je bila prisutna na raspeću i prema jednom od predanja sa sobom je ponela jaje, na koje je kapnula krv sa Isusovih rana, koja je potom jaje obojila u crveno. Drugo predanje glasi da je Marija poklonila jaja vojnicima, koji su podigli Isusa na krst, i da su u tom trenutku njene suze padajući na jaja bojila ih u crvenu boju.

3

Uskršnja trpeza

Za Uskrs se i danas, u nekim krajevima Srbije, pripremaju posebni obredni hlebovi u koje se utisnu kuvana jaja i koji se dele deci i gostima. Svako domaćinstvo priprema svečani ručak koji, za razliku od božićnog, ima dosta elemenata običajne prakse i nema posebnih pravila. Pored ofarbanih jaja, čijim konzumiranjem se završava post i koja predstavljaju centralno mesto, na uskršnjoj trpezi se nalaze još i domaća čorba, sarma, pečenje i torta za kraj. Ruča se kod kuće sa porodicom, a sutradan se ide u goste i nose se jaja. Suština praznika je proslava vaskrsenje posle smrti i zato je sve mnogo skromnije nego u ostalim praznicima.

Pravoslavna crkva i vernici slave i drugi dan Uskrsa koji se naziva Svetli ponedeljak i najavljuje belu nedelju tokom koje se ne posti. Na uskršnji ponedeljak se dočekuju gosti, druži se sa rodbinom, kumovima i prijateljima. Uskršnji ponedeljak se u pojedinim mestima zove i pobusani ponedeljak, posvećen je upokojenima i običaj je da se odlazi na groblje i nose ofarbana jaja.

Hristos Voskrese! Vaistinu Voskrese!