Raša Plaović | Poreklo naziva ulica

Radomir Raša Plaović (1899 – 1977) bio je jedan od najvećih srpskih glumaca prve polovine 20. veka, pozorišni reditelj i dramaturg, te profesor na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu.

Rođen u Ubu pred sam kraj 19. veka, nakon osnovne škole sa porodicom dolazi u Beograd, gde kao najstariji od svoje braće i sestara, počinje da privređuje zajedno sa svojim roditeljima. Hroničari navode da je već do svog punoletstva imao čak više od deset zanata „u rukama”.

Pohađajući beogradsku gimnaziju, tzv. „realku”, načinio je prve glumačke korake koji su ga u potpunosti životno opredelili, iako je u svom daljem obrazovanju stekao i prestižne diplome Filozofskog i Građevinskog fakulteta.

Kao gimnazijalac je dočekao i Prvi svetski rat koji je većim delom proveo kao zatočenik radnog logora u Češkoj. Iz istog je bežao više puta za šta je bio surovo kažnjavan privezivanjem ruku i nogu za gredu, viseći kao klatno. Savremenici navode da je zbog ovakvih „vaspitnih” metoda imao strahovite bolove u zglobovima do kraja života.

Ulica Rase Plaovica

Ipak, to ga nije sprečilo da posle rata nastavi svoj glumački razvoj. Prijavivši se na jednu audiciju u Narodnom pozorištu, već sa 20 godina postao je član nacionalnog teatra, a u godinama koje su sledile postao i njegov prvak, te zauvek veran svojoj drugoj kući.

Kao jedan od najdarovitijih glumaca u istoriji, snažno je uticao na razvoj pozorišne umetnosti u Srbiji. Njegove najznačajnije uloge vezane su za Šekspirove klasike, a ostao je upamćen i po tumačenju svih muških likova u „Koštani” Bore Stankovića. Kao reditelj, ostaće upamćen po prvoj pozorišnoj adaptaciji Gorskog vijenca.

Interesantno je da Raša Plaović nikada nije bio veliki poštovalac filmske umetnosti, smatrajući da film nepovoljno utiče na dikciju (u kojoj je on bio gotovo savršen) i predanost ulozi.

Nakon Drugog svetskog rata radio je kratko i kao profesor na beogradskom FDU. Možda i previše oštar i autoritativan, izveo je samo jednu generaciju glumaca, ali su se među njima našle i neke od budućih legendi sprskog i jugoslovenskog glumišta - Ljuba Tadić i Petar Banićević.

Ime Raše Plaovića danas nosi jedna scena Narodnog pozorišta u Beogradu, kao i godišnja nagrada namenjena najboljem pozorišnom glumcu u Srbiji, te ulice u Beogradu, Valjevu i Ubu.