Sporadi – egejski kvartet borovine, mora i sveže ribe

Arhipelag Sporadi nalazi se upravo na onoj tački koja nas, kod grčkog lučkog i brdovitog grada Volosa, odaje Egejskom moru, tek nagoveštavajući ostrvsko bogatstvo ove zemlje.

Geografski podeljeno na nekoliko većih ostrva - Skijatos, Skopelos, Alonisos i Skiros, njihove pripadajuće hridi, nenaseljena ostrvca, podvodne špilje i prirodne vetrobrane, Sporadi su prvo (ali i poslednje) ostrvsko područje sa kojeg je moguće videti grčko kopno i otisnuti se dublje u zagrljaj egejskog basena.

Ova grupa ostrva prkosi uvreženom mišljenju da „što se više putuje, mesta počinju da liče jedna na drugo“, o čemu podjednako svedoče ljudi na ovim ostrvima – stanovnici i posetioci, kao i jedinstvena prirodna bogatstva okružena plavetnilom.

Bivajući veoma blizu kopna, ali svojom pozicijom ipak upućeni na primorski način života, Sporadi objedinjuju predele karakteristične za regiju Makedonije i Tesalije – guste borove šume, gromadne planine, litice obrasle zimzelenom vegetacijom koje se survavaju u more – i Kiklada: karektiristično zanatstvo, arhitekturu, muziku i gastronomiju. Zbog ovog posebnog spoja, ali i jednostavnog pristupa automobilom i avionom, Sporadi čine izvrsnu destinaciju za prvi kontakt sa ostrvskim čarima ove zemlje.

Najpoznatije i turizmom najosnaženije ostrvo Skijatos u sebi nosi obećanje toposa dugog trajanja, na šta upućuje i samo ime Skiatos (osenčen, skia (σκιά)-senka). Legendu o poreklu imena zapisao je u stihu grčki pesnik i hroničar iz 18. veka Konstantin Dapontes, tvrdeći da se senka koju vrh Svete gore Atos baca preko solunskog zaliva pri istočnom suncu završava na severnim Sporadima, baš na ovom ostrvu. Danas, Skijatos opravdava svoje ime brojnim prirodnim zaklonima od sunca, jer je većina oboda ostrva pošumljena, a lokalno stanovništvo će vas radije uputiti ka nekoj od primamljivih plaža, nego da razgovara o imenu (mada će vas rado pozvati da im se pridružite u igri, ako ih pitate u večernjim satima).

No, senke nisu jedino što ovaj priobalni dijamant ima u ponudi, jer se na ovom ostrvu nalazi najpoznatiji aerodrom za blisko posmatranje aviona pri sletanju i poletanju. Ovu posebno opasnu zabavu omogućava pista koja je postavljena tek uz obalu i drum pored nje, te prizor u kojem potisak avionskih motora obara znatiželjnike pri fotografisanju poletanja nije retka pojava. Uzalud svi pokušaji lokalne vlasti da osujeti ovakav vid zabave.

Skijatos odaje svoju kosmopolitsku prošlost na svakom koraku, budući da mu je prirodna luka odredila sudbinu trgovačkog čvorišta tog dela akvatorijuma već vekovima. Od skladišta sveže ribe, magacina obrađenog duvana iz Kavale i krzna spremnog za izvoz pristiglog iz severnih delova Epira, te drugih trošnih zdanja, početkom 19. veka nastaje grad, koji nosi ime kao i ostrvo i svojim uzanim ulicama na bregovima iznad luke dočekuje svakog gosta. Neposredno uz pristanište trajekta nalazi se ostrvce Bourzi, danas povezano s kopnom, na kojem usred bujne vegetacije samuju ostaci venecijanske tvrđave iz 13. veka. U samom gradu se nalazi i zavičajni muzej i kuća Aleksandrosa Papadijamandisa, značajnog grčkog pisca i boemske skitnice, kojeg je od visokih autorskih honorara (koje je često samoinicijativno smanjivao) mnogo više zanimalo da piše o životu siromašnih i da poje u crkvi. Upokojivši se 1911. godine, ostavio je za sobom značajno delo i kuću koja je danas muzej i u kojoj je, pored knjiga i spisa, posebno zanimljiv kamenom uzidan bunar u prizemnoj prostoriji kuće, koja je nekada služila za skladištenje maslinovog ulja i vina.

Plaže na Skijatosu su nadaleko poznate, mahom peščane ili sa sitnim šljunkom i omiljene među Atinjanima, od kojih prednjače Koukounaries i Kanapitsa. Iako je jednostavno iznajmiti motor ili auto na ostrvu, zbog povoljih vetrova (Sporadi se nalaze izvan poasa snažnog vetra meltemi koji je karakterističan za Kiklade) plovidba je izuzetno prijatna, a angažovanje barki pristupačno, savetuje se da predeo obilazite morskim, a ne kopnenim putem. Tako se može stići i do Lalarije, jedne od najzanimljivijih plaža Mediterana, uklesane pored stenovitog slavoluka i zamka-ruine na litici.

Skopelos se nadovezuje na liniju ostrva koja krče put od kopna ka srcu Egeja radoznalim posetiocima, do skora nudeći priliku za boravak u večnom miru borova i neumitne plime i oseke. Sve do 2008. godine, kada su obronci, plaže, ostrvca i gradići Skopelosa osetili snagu međunarodnog turizma izazvanog filmovima, od kada su fanovi filma Mamma Mia! odlučno krenuli da posećuju lokacije gde je ovaj holivudski hit nastao. Od tada, kapela Agios Ioanis na hridima ili plaža Kastani postaju nezaobilazne tačke pri poseti ostrvu, ankeri egejskog iskustva na Skopelosu.

Kada mu se prepustite, Skopelos vam pokazuje sve čari ostrvskog života, u kojem je zamenik gradonačelnika po zanimanju ribar, a glavni kuvari lokalnih restorana gastronomski naturščici odrasli na nezamenljivoj tradiciji, prenošenoj generacijskim sponama (bivajući ostrvo bogato jastozima, posebno su dobre astakomakaronade, pasta sa svežim zglavkarima u sosu od putera i mirisnih trava). U takvoj atmosferi kratak letnji boravak postaje prozor u svet ostrvljana, čija je svakodnevnica obeležena udaljenošću i snalažljivošću, nekada čudnim preklapanjima uloga u porodičnom, političkom i lokalnom životu i nadasve morem, moćnom silom koja ume da sluša, ali ne voli da joj se govori šta da radi. Zato ćete često čuti kako se ribari ritualno pripremaju za odlazak na pučinu, kako slave praznike vezane za more, ulov i zaštitnike na plovidbi, kako ne odustaju od svog poziva ni u krizi ili poodmaklim godinama.

Na Skopelosu se, osim sveže morske ribe i plodova mora, izuzetno ceni lokalni način pripreme tiropite i mpougatse, posebnih pita od sira ili vanil-krema, nastalih uvijanjem ručno tanjenih kora, premazivanih puterom i filovanih slanim ili slatkim nadevom. Sjajne su na mnogim mestima, ali se prednosti višegeneracijskog porodičnog posla u radnji Mihalisa Trandasa osećaju u svakom zalogaju. Najbolje se slažu sa gorkom grčkom kafom ili frapeom.

Skopelos živi i izvan turističke sezone i izvan uskog kruga ostrvskih porodica čiji potomci nisu napustili ognjište. Najveći proizvođači šljiva na ostrvu (sušena varijanta je sjajan suvenir) su Marakia i Tanasis, grčko-holandski par, a nastavljač tradicije umetničke štampe je Džil iz Vašingtona, vlasnica art studija koja se na ostrvo trajno doselila pre 8 godina. Norvežanka Nava je vlasnica turističke agencije, pa čak je i jedan Srbin prisutan na ostrvu, koji pomoću teleskopa na iznajmljivanje na šetalištu turistima pokazuje astronomske bravure grčkog neba, posebno avgustovskog punog meseca.

Najpoznatije plaže Skopelosa su Agios Ioannis, Stafylos i posebno rt Amarandos, koji se nalazi na najjužnijoj tački ostrva i otvara pogled ka unutrašnjosti Egeja.

Kapela Agios Ioanis, Skopelos

Sporade je najzavodljivije upoznati u društvu, posetivši najmanje dva ostrva tokom jednog dužeg boravka. Uporediti gde se pravi bolji freddo espresso, gde služi hladnija lubenica kao nezaobilazni deo dezerta u taverni ili gde je ponuda sladoleda raznovrsnija.

Plaže nikako nemojte upoređivati, jer tačnog odgovora koja je najbolja - nema.

Za ljubitelje krstarenja, organizovano višednevno jedrenje Sporadima predstavljaće jedinstveni doživljaj i nezaboravno iskustvo, zauvek urezano u sećanje.

Καλό ταξίδι!

Preporuka za gledanje: Mamma Mia! (2008)

Preporuka za čitanje: Aleksandros Papadijamandis – Božićne priče (2011), Vaskršnje priče (2011), u izdanju Zadužbine Svetog manastira Hilandara

Preporuka za slušanje: Prodromos – Skopelo mou

Autor: Miloš Ničić